PEVAM KAO DA SAM PTICA

posvećeno Knutu Gajsleru

PLAKAT srp konacna 1Scenario i režija: Nenad Čolić

Glumci: Jelena Martinović, Marko Potkonjak, Maša Jelić, Dejan Stojković

Dizajn scene i kostima: Ivana Čolić

Operativni direktor: Dubravka Vujinović

Dizajn plakata i programa: Ivana Čolić

Instruktorka klasičnog indijskog plesa: Violeta Purhmajer (Venurati)

Muzika: Tradicionalna duhovna muzika drevne Indije – Bhajan; “Svilen konac“ – srpska tradicionalna pesma, V.A. Mocart – Simfonija br. 40;

Plesovi: Klasični indijski plesovi: Bharata-natyam, Rajasthan

 Tekst: H. Hese – “Stepski vuk”, “Eseji”, “Hodočašće”; Hajlbut – “Poslanstvo Hermana Hesea u našem dobu” Literatura: H. Hese – “Demian”, “Narcis i zlatousti”, “Sidarta”, “Igra stakelnih perli”, “Umetnost dokolice”, “Samovolja”, “Srećan je ko ume da voli”; Ristić – “Klopka posesivnosti”

 Premijera: 24. jun 2006. Hale, Nemačka, Festival Stadt Deiner Liebe / Neues Theatre Halle / Kulturinsel Halle

Koprodukcija: Plavo pozorište & Festival Stadt Deiner Liebe / Neues Theatre Halle / Kulturinsel Halle

Pomogli: Festival Stadt Deiner Liebe / Neues Theatre Halle / Kulturinsel Halle,                  Skupština grada Beograda – Sekretarijat za kulturu, Ministarstvo kulture Srbije

 Festivali:Festival Stadt Deiner Liebe / Neues Theatre Halle / Kulturinsel Halle 2006; Studentski dom Pančevo 2007; Crnorečje Boljevac 2007; Kulturni centar Dvorek Artura 2007– Gdanjsk, Poljska (u okviru programa “Atelje” Grotovski instituta iz Vroclava); Festival Openings 2007 – Grotovski institut Vroclav, Poljska; INFANT Novi Sad 2007; Centar za kulturu Mladenovac 2007; Pozorište Specchi e memorie – Milano, Italija 2007; OFF Europa 2008 – Lajpcig i Drezden, Nemačka; 360° 2008 – Bilefeld, Nemačka, Dve otvorene nedelje PLAVOG pozorišta 2008, 2009, 2010, 2011, 2012 – Beograd.

 

PEVAM KAO DA SAM PTICA je stih iz Geteove pesme “Pevač”. To je pesma koju je petnaestogodišnji Herman Hese recitovao učeći i služeći u jednom evangelističkom manastiru kada mu je repetitor zamerio da je taj stih recitovao previše obesno i slobodno. To je mladi Hese zapisao u svom pismu roditeljima iz čega se može videti da je to bila jedna od prvih žaoka represije spoljnjeg sveta koju je istinoljubivo i slobodoljubivo čulno biće Hermana Hesea veoma bolno osetilo.

PEVAM KAO DA SAM PTICA je izraz naše duševne potrebe. To je još jedna predstava Plavog pozorišta bazirana na protivurečnostima pitanja slobode. Ovog puta iz ugla jednog evropskog građanina čiji život odiše besmislenošću i zbrkom, bezumnošću i snom, kao život svih ljudi koji neće više da se lažu. Bolno osećanje Hermana Hesea koje se provlači kroz sva njegova dela i koje kroz njegov život odzvanja kao vapaj građanske slobode, bilo je naša inspiracija i naša uteha.

PEVAM KAO DA SAM PTICA je avantura grupe umetnika koji ne napuštaju svoje tlo, ali hodočasteći stopama Hermana Hesea stižu do magičnog pozorišta u kome je sve moguće, ako prethodno ostavite svoju problematičnu ličnost u garderobi. Moguće je da se izbrišu granice kulture i duhovnosti, moguće je da se radost suprotstavi vekovima ratovanja, moguće je da se emancipacija odvija uprkos ksenofobiji i posesivnosti.

PEVAM KAO DA SAM PTICA je proces meditacije u kome smo pokušali da utičemo na kliše svog mentalnog i telesnog sklopa koji je određen isključivo u koordinatama evropske tradicije. Prateći tragove svoga pisca i mi smo se uputili ka istoku. Učili smo i sticali osnovna znanja iz oblasti indijske tradicionalne duhovne muzike i indijskih klasičnih plesova barata-natjama i radžastana. To je za nas bilo važno glumačko i ljudsko iskustvo. Ono nam je pomoglo da uđemo u jedan drugačiji civilizacijski prostor gde smo se susreli sa mnogim principima i zakonima koji su nama do tada bili malo poznati. Sve je to veoma obogatilo naš život i promenilo naš odnos prema radu u teatru.

PEVAM KAO DA SAM PTICA je predstava koja je krenula od položaja građanina u procesu individuacije. Zatim je naišla na magično ostvarenje Heseovog sna o spoju dva sveta, dve civilizacije. Nstavila je svoje traganje putevima posvećenja, putevima poverenja, putevima poslušanja. Na kraju je stigla do smeha besmrtnosti, smeha nad samim sobom.

Hvala Hermanu Heseu.

Plavo pozorište

Nenad Čolić, 2006

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

pozorišna laboratorija